ZVUČNI ZAPIS

RUDNAROVI – TRANSKRIPT

Za Šundrićeveh se drži kuća na kraje ove štivi va koj je živel Franić (Franjo Jelovica) Rudnar, aš je bil prišal z Rudna i tu kuću kupil pokle rata, ne znan od kega. Neč je bil nutra predelal, storil veću kuhinju i predelal neke sali nutra i storil doleka, od portuna levo pehnjicu, a već je bil storen prostor za butigu, ku je tu i oprl. Butiga je bila od manjativi, ma su prodavali i se drugo ča se onda va butigah držalo: petrojo, tabak, kartolini, vidrijol i još čagod. Va butige je bil Franić, pomagala je njegova žena i hćer Elvira, mojeh let. Franić je delal dobri posli posebe zato ča je pekal kruh za graničari na vrh Lozi, kade je bila karaula. Pul njega su graničari i se drugo kupovali. Franić je bil štiman da peče jako dobar kruh, a još su boje bile ručice (0,50 din) aš je va pehnjice imel jako dobru pomoć – Pavicu, ženu od Stazeta dimnjačara, Vicićevega, ka se j´morala sakramensku mučit da bi doma prehranila dosta dece, aš Staze ni bil jako veli delavac, više je rad povedal pa je bil i štufan. Pavicu su isto tako štimali kod jako dobru pećaricu. Na kuće zvani je ploča na koj piše da je va toj kuće osnovana 1866. prva hrvaska čitalnica va oveh krajeh i va Istroj ˝Složimo se˝.

Spomenul san Franićevu hćer Elviru, ka je najviše bila va butige prepolna, kada j´Franić moral spat aš je ponoće i on kruh mesil i pekal. Elvira se kašneje oženila za Franjota Rubešu, krojača od Rubeš ki j´bil oprl butigu Predgradon va novoj kuće, ka je storena va Šundrićeven vrte za činovničku zadrugu. Franić je z ženun imel jenu malicu, koj ne pametin ime, ma znan da je bila obolela od škrlatini i od te boli umrla. Pokle su imeli sini Romualda i Milivoja, keh san ja pustil kod fantini kad san šal od domi ća.

Dodatak

Familija  Vlah

Familija Vlah jedna je od najpoznatejeh i najstarejeh va grade Kastve. To je familija gradskeh kapitani, kancileri i plovani, takozvani prvi numer.

Kapitan je bil upravitelj Kastva i Kastavšćini, Leprinca i Mošćenic, a imenoval ga je vlastelin ki ni bival va Kastve pa je na kapitana prenesal i neke svoje ovlasti. Kapitan je imel pravo bivat va kaštele, pripadala mu je i senokoša „Knezov dol“, dolac „kapitanov Mišinac“ i jedan vrt pod crekvun sv. Jeleni. Pobiral je porezi i nameti. Posebno su bili opterećeni Brgujci ki su morali na leto saki pripejat jedan voz sena, a on njin je za plaću dal obed. Kapitani su bili stranci, a jedan od najpoznatejeh je bil Frane Morelli kega su Kastavci utopili va komunskoj šterne na Lokvine 1666. leta. Bile su još pobuni 1664., 1684., 1695., 1723., 1738. leta.

Prvi domaći kapitan postal je 1738. leta kastavac Juraj Vlah (1700.-1772.). Služboval je 35 let se do svoje smrti. Bil je dobar i poštovan od puka. Va njigovo vreme oćutil se je veli napredak. Paseval je i kroz teška razdoblja, 1756. leta je bila i jena pobuna, ma ni nikad moral odstupit kot njigovi prethodniki.

Z vele Vlahove familije bil je i kanciler, gradski pisar, još jedan Juraj (r.1675.), sin Mateta i Margariti.  On se je oženil  1703. leta za Jelenu Blečić. Imeli su deset dece ma nisu imeli sreći z naslednikon Jurajen, četiri su njin umrli. Najstareji prvorođeni sin Juraj umrl je od osan let (1704.-1712.), Ivan(1705.), Franciska (1706.), Josip (1708.), drugi Juraj (1712.-1713.), Justina (1713.-1714.),treti Juraj (1714.-1715.), četrti Juraj (1715.-1716.), Jelena (1718.) i Katarina (1721.-1723.)

Jelena se je 1740. leta oženila za Mateta Dukića Pavletića, a doma je ustal Josip (1708.-1786.) ki se je isto leto oženil za Mariju.

Na starine je ustal jedini sin Josip (1742.) ki se je 1762. leta oženil za Mariju Sandri (1741.-1818.) z poznate krojačke familije i šnjun imel sedan dece: Ivan (1763.), Marija (1766.), Josip(1769.), Andre(1769.-1772.), Jelena (1772.), Josip (1775.), Juraj (1779.)

Najstareja  hćer Marija oženila se je 1787. leta za Ivana Dukića, Jelena 1790. za Ivana Monjac- Neslana. Josip ki je ustal na starine 1796. za Katarinu Dukić. Najstareji sin Ivan oženil se je 1799. leta za groficu Philippinu Babel-von-Grinberg, šnjun je šal va Zadar kade je i zakopan 1845. leta va crekve svete Stošije.

Josip(1775.-1835.) i Katarina Dukić (1774.-1857.) su imeli jedanajst dece:

Franjo (1796.-1797), Josip(1798.-1869.), Franjo(1801.-1806.), Vjekoslav(1803.-1883.), Martin (1805.-1884.), Karolina (1808.-1817.), Eugen(1810.-1886.), Franjo- Paško (1813.),Ludvik (1815.),Katarina (1816.-1853.) i Ludovika (1821.-1903.)

Sa braća su finila vele školi, Josip, Vjekoslav i Eugen su postali plovani, Eugen je bil kanonik. Martin je čuda let bil glavar va Grade, prvi potle 1848. leta, a Franjo duhtor ki je služboval va Pazine. Vjekoslav je bil do svoje smrti dekan kastavski, prvi predsednik i z braton Martinon jedan od osnivači čitalnice.

Sestra Ludovika oženila se je 1862. leta za Franjota Jelušića Štrkovega.

Na starine je ustal Martin (1805.-1884.), a oženil se je 1832. leta za kastavku Antoniju Zamlić Štrausovu (1811.-1885.) hćer Ivana Zamlića i Marije Marčelja- Vajanove.

Martin i Tonka su imeli jedanajst dece: Amalija (1834.-1906.), Rajmond (1836.-1837.), Marija (1838.-1872.), Robert (1840.-1899.), Josip (1842.-1878.), Jakov (1844.-1878.), Celestin (1846.-1846.), Filipina (1848.-1854.), Alojzija (1850.-1851.), Paulina (1851.) i Albina (1854.-1918.)

Amalija se je oženila za Josipa Bakarčića i šla v Reku, Marija za Franjota Steidla ki je isto bil jedan od osnivači čitalnice, Paulina za talijana Antonia Moretti z Udin (va najstarejoj knjige zapisan Morelli), a Albina za Karla Košira.

Koširovi su šli va Pulu, a njihu kuću su kupili Štrkovi s kemi su bili va rode.

Potle smrti brata Roberta 1899. vela loza Vlahi je nestala va Kastve.  Na starinu je prišla sestra Paulina i Antonio Moretti. Oni su se vrnuli z Sao Paola (Brazil) kade su bivali nekuliko let. Imeli su šejst dece: Paulina (1884.-1898.), Rafael (1885.-1887.), Valerio (1886.), Aleksandrina (1890.), Hortensia (1891.), Marija (1895.-1896.)

Doma je ustala Aleksandrina  ka se je 1912. leta oženila za Franeta Stipkovića (1889.) najstarejega sina kasera Rikota Tinčevega i Kateti Cetina. Oni su imeli četvoru decu: Emerik (1913.), Hortensia-Marija (1915.), Bosiljka (1920.-1920.), Grozdana (1921.-1921.)

Familija se je dvajseteh let odselila i prodala staru Vlahovu kuću. Kupil ju Franjo Jelovica- Franić Rudnar va koj je držal peknjicu i butigu.

Od krvnega roda poznate i vele familije Vlah ustala je Marija Stipković ka se je 1946. leta v Opatije oženila  za Franjota Rubešu (1909.-1978.). Imeli su sina Petra (1949.) i hćer Brunu (1953.). Bruna se je 1973. leta oženila za Milivoja Ravića, a Petar 1984. za Nataliju Ivkov. Bruna i Milivoj imaju sina Nikolu (1974.)

Od poznate familije Vlah va Kastve je ustala jedino spomen ploča na njihoj starine ka svedoči da je jušto va njoj 1866. leta osnovana prva hrvatska čitaonica va Istre, a na cimitere sv. Lucije njiha familijarna grobnica govori od nekadajne vele premošćini.

Arsen Jardas