žaba, žabica – smeđa žaba krastača, mala žabica gatalinka
žaba pokrovata – kornjača
žabica – hvataljka za čarape na halterima
žabina, žabetina – augmentativ od žaba, ali i pogrdna riječ za lošu i lajavu osobu
žagac – ručna pila (uvijek se pili udvoje držeći pilu za ručice) ( žagac ima na lame zubi i kućnjaki, zubi pile, a kućnjaki hitaju van pilotinu)

žajica – kestenova košuljica(marun spod žajice nosi šurku / drugu lupinu
žal – žaljenje
žalosan, žalosna – žalostan, žalosna
žalovanje – tugovanje
žalovat – tugovati

žandarmi – žandari
žar – žeravica
žara – zemljana posuda za držanje vode ili ulja
žarit – žariti (mlad je žaril i palil, sad samo dimi)

žbada, žbadat – bocka, probadati (bol) (so jutro me neš žbada pod bok)

žbalit – buljiti(žbali kot žaba v jaja)
žbica – grančica, prečka na kotaču (voza, bicikla)
žbjego – koso krojiti(Bog ga je žbjego skrojil / šepavac)

žbokat, žbukat – žbukati

žboknut – predbaciti

žbravada – jelo od kiselog kupusa i krumpira s dodatkom suhoh mesa (u Istri jelu dodaju grah i ječam)

ždabaju – gackaju(rano jutro još prej sunca čujen kako mi neke miće nogi ždabaju okol pusteji)

ždragat – čistiti začepljenu cijev
ždraja – lježaljka
ždrocat – gurkati, podbadati

ždroknut – munuti, bocnuti(za saku drugu besedu mora ju zdroknut da ne reče preveć)
žej – žeđ
žeja – želja
žejan – žedan(vavek lačan i žejan / siromah)

želet, želin, gl. – željeti, želim

železa, ž. mn. – željezna klopka(treba podleć železa za lesicu / postaviti klopku za lisicu)

železni, železno, pridj. – željezni, željezno

železo, s- željezo. (čovek ni od železa da more zavavek trpet)

želud, m. – žir(za vreme rata želud se sušilo i mlelo za kafe)

želudac, želuščić, m. – želudac, želučić

žena, ž. – supruga (kad su Iveta na sude pitali zaš se hitil va dešperiju, samo je ponavjal: Žena kurba, mat prasica, časni sude nisan kriv)

ženit se, gl. – ženiti se ili udavati Ženi se nablizu, kumi se na dugo.

ženso, m. – imenjak

žep, m. – džep

Levi je žep jenak desnemu, kad je prazan.

žepna ura, ž. – džepni sat

žerat, gl.- žderati

žerilo, s. – pogrdno, ono što se ždere

žes, m. – gips

žet, gl. – žeti (ženske su srpon žele šegalu)

žetvenjak, m. – srpanj

žgambeta, žganbeta, ž. – podmetnuti nogu

žgarat, gl. – pogriješiti, promašiti(minador žgara samo jedanput)

žge, žgat, gl- peče, peći. (srce žge od boli al jubavi)

žijavac, m.– korov(on ti j’ od rojenja žijavac / loša osoba)

žila, ž. – krvni sud, ligament, dio korijena

žingo, m.

žingana (kasela), pridj. – pocinčani lim, limeni lijes

žir, m.- voće

žitak, m. – život

živa voda – vodovod

živež, m. – namirnica

živi govor – jezik kojim se govori(živi govor je najboja špunta pisanemu)

živina, ž. – stoka

živjad, ž. – kukci(kebar, košerepa, ose, sršeni…)

živjenje, s. – življenje

život, m. – življenje, donji dio leđa(celo živjenje boli ju život / krstobolja)

živući, pridj. – živi (ljudi) (si živući moru ti reć da je bil gnjus)
žiški – (Va fažol su mi prišli žiški.)
žleb, m. – oluk, limeni kanal za odvod vode s krova kuće

žlebac, m. – crijep

žlepa, ž. – pljuska

žlica, žličica, ž. – žlica(bi te utopil va žlice vodi / zavidnost; hitil žlicu na policu / umro)

žlindra, žlundra, ž. – žilavo meso(žlindrast čovek / čangrizav)

žlinga, ž. – rasporak na suknji(stavite mi žlingu na bokeh)

žluk, m. – gutljaj

žmanje, s. – žmirenje

žmaret, požmaret, gl. – blijedjeti, izblijedjeti

žmarilja, ž. (harta žmarila) – brusni papir

žmat, žmeć, gl. – žmiriti, zatvorenih očiju (samo onu stvar moreš našlatat žmeć)

žmig, m.

žmigat, gl. – mig očiju, namigivati

žmirit, gl. – žmiriti

žmuj, m. – čaša(prijela gospa žmuj i storila žuj / neradnica)

žmujić, m. – čašica(za saki žmujić više, jedan bokunić manje)

žmukjar, m.

žmukjarica, ž. – škrtac, škrtavica(trubast žmukjaricu oženil, maštrunac se rodil)

žnjofa, ž.

žnjofat, gl. – usitnjeni duhan za šmrkanje, šmrkati duhan

žok, žoki, m. – opanci

žonta, ž.

žontat, žontevat, gl. – dodatak, došiti, dodavati

Brižan čovek kemu j’ žena žonta.

žrna, žrvna, ž. – žrvanj, kućni mlin

žubjat, gl. – grickati(dobro j’ požubjal živjenje / dobro proživio)

žug, m. –

žugnut, gl- natuhnica, nagovijestiti.(ni žugnula ni, a opalila j’ prasicu / nestala bez riječi)

žuhki koren, m. – encijan

žuhko, pridj. – gorko(žuhko živjenje zaleval je s kiselen vinon, pak va kuće nikad dobra)

žuhkoća, ž. – gorčina

žuj, m. – žulj(nima žuj na zajike / brbljavost)

žukva, ž. – vrba

žuli, gl. – pritišće, žulja
Tujo breme ne žuli tvoja ramena.
žulit, gl. – ribati pod

župan, m.- glavar, starješina

žur, m. – sirutka(njin sir, nan žur / nepravda)

žurnad, m. – vrsta gljive (blagva) (nabrali smo pun košić žurnad)

žurnada, ž- nadnica. (Saku noć? Tr nisan na žurnade! / seks; star.: Sunce z Grada, finjena žurnada)

žuti se, gl. – žutjeti se

žutica, ž. – hepatitis

žutilo, s. – žuta boja

žutnjak, m. – žumance

žužnja, ž. – kožna vezica, oputa

žvacet, m. – gulaš

žvala, ž. – dio uzde koji se konju stavlja u usta

žvali, ž.mn. – gljivično oboljenje u kutovima usana

žvecat, gl. – gacati u mokrim cipelama

žveg, m. – ćud, narav

Lahko j’ z ženun kad njoj pogodiš žveg.

žvejarin, m- budilica. (prvi žvejarin se zval peteh)

žvelt, žvelto, pridj. – brz, okretno

žventula, ž. – lepeza(Žventula je opet va mode. Opatijka ima žventulu, a Kastafka pero od smokvi)

žventulat, gl. – brbljati (Već od polna žventula.)

žvergast, pridj. – gunđav (Od rana jutra nono je žvergast.)

žvergat, gl. – prigovarati (Stori već jedanput to delo da ti mat smiron ne žverga.)

žviknut, gl. – udariti šibom (Otroka žvikni po nogah a ne po glave.)

žvrgulin, m.- češljugar (

žvrgulat, gl. – brbljati