baba, ž. – stara ženska
babarija, ž. – bezvezna ženska brbljanja
Va kuće neću ni ćanparije, ni babarije. (ni gluposti, ni brbljanja)
babica, ž. – primalja (Puno babic, kilav otrok.)
babji, prid. – babin (Storili su stog, ma ne daj Bog vetra aš stoji kot babji zub.)
babuj, m. – kamen veličine šake
Brižan čovek ki ima babuj namesto srca.
bacelat, ne bacelaj, gl. nesvrš. – brinuti, ne brini (Ne bacelaj ča j’ rekal leh ki j’ rekal.)
bačenka, ž. – pribadača (Mala, ne vrti se smiron kot da imaš bačenku pod ritun.)
bačva, ž. – posuda za vino (Ni ti vina leh kad odstoji va drvenoj bačve.)
bačvar, m. – majstor za izradu bačava (Rugalica: Moj otac je bačvar, a sin san mu ja, on bačvi nabija, a malice ja.)
bačvarija, ž. – bačvarska radionica (Rasul mi se čabar, moran ga odnest va bačvariju.)
bačvast, prid. – trbušast (Majko moja, ma je nekako bačvasta.)
bačvica, ž.- mala bačva (Još iman bačvicu vina.)
bačvina, ž. – velika bačva (I najveću bačvinu vina bi popil.)
bačuka, mačuka, balta, ž. – zvončarska alatka, nosi se u ruci (Zvončari v ruke nose bačuki, okol pasa zvonci.)
badar, badra, prid. – budan (Badra san kot da san su noć spala.)
badat, nabadat, probadat, podbadat, gl. nesvrš. – bosti (Ni lepo badat čoveka.), nabosti, (Nabadaš tu paštu kot da nisi lačan.), probosti (Probada me neš pod bok.), predbacivati (Podbadat te ti do smrti.)
badnut, gl. svrš.- bocnuti, ubosti (Iz priče: Još ga j’ stara Mare s preslicun v rit badnula da gre dubje va fondo…)
bafi, m. – zalisci (Bome su mu zrasli bafi.)
baguj, m. – prtljag (Baguj šal, baguj prišal./neobavljen posao)
bagujić, m. – kovčežić (Poberi dve krpice va bagujić i hod.)
bajla, ž. – dojilja (Ona je moja bajla.)
bajlit, gl. – čuvati dijete (Ni lahko bajlit tujega otroka.)
Bajli decu stareju od osavnajst let. (voli mlađe momke)
bajs, m. – glazbeni instrument
Saku subotu od hrbata njoj stori bajs. (tučnjava)
bajta, ž. – ugljenarska kolibica (Va bajte su storili posteji za spat.)
bajuneta, ž. – nož na vojničkoj puški (Bajuneta je dobra samo kad se š njun reže pršut.)
bak, m. – bik
Čovek je najprej telac, onputa bak i na kraje vol.
bakalar, m. – riba sjevernih mora (Na Viliju Božju kuhali smo bakalar na gulaš.)
baketica, ž. – grančica namazana biskom za hvatanje ptica
Ive se ćapal na Milkinu baketicu. (nasjesti)
bakul, m. – žohar (Va kuće nikad nismo imeli bakuli, ma je bilo šenac.)
bala, ž. – lopta (Homo se igrat s tun balun.)
bala, ž. – breme sijena (Marija aje komać zdignula balu sena.)
balancan, m. – patliđan (Stori šniceli od balancani, ma pazi oni ti vole pit ule.)
balica, ž. – loptica (Mladići su hitali va malice na laštike vezane balice / Kompanjet)
balerin, m. – dobar plesač (Se bi otele š njin tancat aš je dobar balerin.)
balerina, ž. – plesačica (Mala, on je dobar balerin, ma treba videt i kako kopa – svetovala j’ mat.)
baldahin, m. – pokrivalo iznad kreveta ili platneni pokrov iznad svećenika u procesiji
Ni jenoj sekrva ne drži baldahin. (lagodnost)
balini, m. – sačma (Kakovu patronu ima v rite, smiron spušća balini!)
balinjera, ž. – kuglični ležaj
Za toliko delo storit, rabe mi postoli na balinjeri. (preopterećenost)
balinjerada, ž. – opatijska pokladna povorka vozila na balinjere
balkon, m. – balkon (Stani na balkon da te vidin prej leh partin.)
balota, balotica, ž. – kugla, kuglica (Ni balota leh balotica, ma sejeno me zabolelo.)
balotar, m. – pometač ulica (Reka odvavek ima balotari, a Kastafci su prvo imeli samo zogari. /cestari/)
balzamirat, gl. (Milkica zgleda kot da ima balzamirani obrazi.) – preparirati
balun, m. – balon, ali i istarski narodni ples (Zatancali su balun.)
Sreća ti j’ kot balun, jedan gložić i gre fičuć.
ban, m. – dostojanstvenik u vlasti (Ban Jelačić bil je i na Učke.)
banak, m. – tezga, drveni stol na tržnici
Najhuji su pijanci ki piju spod banka. (kriomice)
banda, ž. – strana (Rožic na se bandi.)
bandera, ž. – zastava, ali i stup za postavljanje zastave (Zrasal mulac kot bandera. /visok i mršav)
banderica, ž. – zastavica (Mahali smo z bandericami.)
banderat, nabanderat se, gl. – stršiti visoko, popeti se visoko (Nabanderaj se visoko da te si vide.)
bandit, m. – lupež (Od rojenja je bil bandit.)
banica, ž. – žena bana (Drži se kot banica. /samouvjerenost/)
bankina, ž. – rubnjak ceste, ivičnjak (Sedi na bankinu i počini.)
banj, m. – kupaonica, kupalište (Storili su va kuće nov banj.)
banjada, ž. – jednokratno kupanje
Šal san storit jenu banjadu i dobil manjadu.
banjgar, m. – kameni stupić (Pred kućun njin je mići banjgar, po ten ćeš ju poznat.)
banjin, m. – kupališni čuvar (Se ča ti rabi pitaj banjina.)
baraka, ž. – daščara
Siromahu j’ i baraka palac.
barba, m. – stric, ujak, tetak, naziv za svaku stariju osobu
barbajol, m. – podbradnjak (Otroku stavi barbajok da ne oblati bogovicu.)
barbajolčić, m. – mali podbradnjak
barbin, prid. – stričev ili ujakov (To je barbin tovar.)
barčica, ž. – mala barka (Barčica j’ armana, slebron okovana / Kabalin)
bared, m. – zapušteno zemljište (Va ten je barede nekad rasal kapus.)
baren, pril. – barem (Ćeš al ne, baš me briga, ma baren mi reči.)
bareta, ž. – kapa
Čoveku ni sujeno bit pod tujun baretun. (ne imati stav)
baretica, ž. – kapica (Viš da j’ baretica otroku premića.)
baretina, ž. – kapetina (Tu staru baretinu stavi na strašilo.)
baril, m. – ovalno bure za vino (Napuni baril i odnesi delavcon.)
barilca, ž. – ovalno burence od dvije, tri litre (Puna je barilca bivandi.)
barka, ž. – čamac (Plovi barka duboko je more…)
barkajol, m. – lađar (Marino je bil zadnji opatijski barkajol.)
bartulić, m. – nožić na sklapanje (Vavek je nosil bartulić va žepe.)
Ima zajičinu kot bartulić.(oštrokonđa)
barufa, ž. – svađa ili tučnjava (Danas barufa, jutra barufa i tako celo živjenje.)
barufat se, gl. nesvrš. – svaditi se (Umeju se barufat.)
barufant, m. – svadljivac (Va ni jenoj kunpanije ga ne vole aš je barufant.)
bašaman, m. – desetak centimetara od poda zid bi se obojio u drugu boju (Storit ćemo škuri bašaman da se manje blati.)
bašelak, m. – bosiljak (Ocymum basilicum)
baškot, m. – tvrdi dvopek (Ni ti baškota do bakarskega.)
baškotin, m. – keks (Stavi na stol malo baškotini.)
baštard, m. – mješanac (Fažol se zbaštardal al su ga čeli precepile.)
bašton, m. – štap (Kope, špade i baštoni, to je glavno za paroni. / boje igraćih karata)
bat, m. – malj (Bubni s ten baton po kamike.)
batić, m. – čekić (Z batićen udri po čavle, a ne po prste.)
bat se, gl. nesvrš. – bojati se
Čovek se ne rabi bat svojga leh tujega zajika.
bata za batu, pril. – poravnanje dugova (Kad nije bilo sve do kraja pošteno, reklo bi se: Bata za batu, drek za lopatu.)
bataljun, m. – vojna postrojba (Bataljun judi su dopejali.)
batana, ž. – mala barka s ravnim dnom (Vetar zdiže, batana va porat. To ni barka za velo nevreme.)
batica, ž. – vršak, glava (Kako znaš da san to jas? Batica ti se vidi.)
batići, m. – vrsta cvijeća (muscari), razmnožava se lukovicom
batit se, gl. svrš.- srušiti se
Loši glasi zbate čoveka na talaferme.
batit modu gl. nesvrš. – slijediti modne novitete
Ženska bati modu, kako menja brhani, tako menja i frajari.
batuda, ž. – tucanik (Zogar je batudu po ceste rastresal.)
batudar, m. – čovjek koji usitnjava kamen (Batudar od zori razbija kamik.)
bavica, ž. – povjetarac (Z mora se zdiže bavica.)
bazak, m. – grmolika biljka čiji se cvjetovi i plodovi koriste za čaj i sok (Sambucus nigra)
bazgovina, ž. – drvo od bazge (Bazgovina ti je najboja za storit pukalnicu.)
bazgajbar, m. – lakomislenac, nevaljalac (Bazgajbar jedan, mrš doma!)
bažda, ž. – slab konac (Si mi kupila baždu?)
baždat, nabaždat, gl. nesvrš. – privremeno prišiti velikim bodovima
On ti je slabo nabaždan. (slabih živaca)
beči, m. mn. – novac
S brentačun beči moreš i vraga kupit.
bedast, bedasti prid. – glup, glupi (Bedasto j’ dobar)
bedastoća, ž. – glupost
Ne znan je mu veća glava al bedastoća.
bedak, bedačina, m. – glupan, veliki bedak
Bedačina, stavil klobuk pak misli da j’ gospodin.
bejica, ž. – deka, ponjava od bijele domaće ovčje vune
Pod bejicu ne pušćaj tujicu.
beka, ž. – poziv za kozu (Na, beka, na! / pozivanje koze)
bekača, ž. – šljuka (Čul san bekaču, mlado leto je.)
bekar, m. – mesar (Skoči mi h bekaru po pol kila mesa.)
bekarija, ž. – mesnica (Po nedeje je bekarija zaprta.)
bekuć, m. – gorionik (Krbit je daval lepo svetlo samo se sako jutro moralo očistilo bekuć.)
bela cesta, ž. – makadamska cesta (Po beloj ceste smo tekli.)
Bela nedeja, ž. – kastavska svečanost prve nedjelje u listopadu
bela roba, ž. – posteljno rublje (Bela se roba lušija.)
Belebić, m. – nekadašnji naziv za Velebit
belica, ž. – bijelo vino, vrsta smokve, vrsta trešnje
Belica nutar, pamet van.
beli glog, m. – bijeli glog (Crataegus monogyna)
beli grab, m. (crni grab) – stablo bijelograb
belilo, s. – boja za zidove (vapno) (Kupil si belilo, a kade ti je pinel?)
belit, gl. nesvrš. – bojati zidove, ličiti (Ča ćeš sam belit al si zel pitura?)
Kad se pred očijami zabeli, čovek već ni sam svoj. (nesvjestica)
belnjak, m. – bjelanjak (Stuči belnjaki s cukaron.)
beloćo, m. – bjeloput čovjek (Rugali su mu se: Beloćo, beloćo!)
bendima, ž. – sezona (Bendima je za kosit.)
benj, pril. – dobro, u redu, ipak, već (Benj, ako ćeš tako, neka ti bude!)
berma, ž. – krizma (Ovu nedeju je berma.)
bermat se, gl. svrš. – krizmati se (Otroka moraš krstit, bermat pa oženit.)
bersa, ž. – bolest vina (Vino nan ćapala bersa.)
bersit, zbersit, gl. nesvrš. – pokvarenost vina (Čovek se zbersil. / zaboravnost)
beseda, ž. – riječ (Čoveka drž za besedu, vola za rog.)
beštija, ž. – životinja, u prenesenom smislu i loš čovjek
bezdan, m. – bez dna (Naša j’ Mare kot Malikov bezdan.)
bezgrešan, prid. – bez grijeha (Ona ti je bezgrešno široka. / trudna djevojka)
bezufat, gl. – nesuvislo govoriti (Smiron bezufa al od ženskeh al od beči.)
bežat, gl. nesvr. – bježati (Ni ča bežat od kuće.)
biciklo, s., bicikleta, ž. – dvokolica (Hiti biciklo pod rit i teči po kruh.)
bićerin, m. – čašica
Bićerin na bićerin i ni te.
bil, bil bin, gl. – bio, bio bih (Bil bin ti jas najveći muškardin samo da j’ bil ki šolad va kuće.)
bilo ki, – bilo tko (Bil bin kuntenat da mi to bilo ki stori.)
biljet, m. – vozna karta (Biljet se ni smelo zgubit.)
biljetaro, m. – prodavač karata (Biljetaro je vavek bil va kurijere odzada. )
bin, biš, bi, bimo, bite, bi, gl. – bih (Volela bin da j’ to tako. Biš i ti?)
bira, ž. – pivo (Boja je bira s karatela, nego z boci.)
birica, ž. – pivica (Neću velu biru, nego samo žmuj birice.)
birat, zbirat, prebrat, gl. – birati, izbirati, prebrati (odvojiti) (Preberi fažol, beli z belen, črni s črnen.)
birac, birci, m. – ubiratelji poreza (Birci gredu po dafki.)
bisagi, – dvostruka torba, čovjek ju nosi preko ramena, magarac preko leđa
bisk, m. – ljepilo za hvatanje ptica (Ćapala se za njega kot sejnica na bisk. / prilijepila se)
biska, ž. – rakija s imelom (Popij jenu istrijansku bisku pa ćeš znat ča je prava rakija.)
bison(i), m. – dugi ženski uvojci, kovrče koje padaju na ramena i pleća (Maja je imela najlepši bisoni.)
bistaha, uzv. – zapovijed konju
bistrina, ž. – bistroća, vedrina (Ča j’ ova bistrina na nebe?)
biškup, m. – biskup (H nan je prišal biškup.)
biškupija, ž. – biskupija (Cela je biškupija na kupe.)
bištek, m. – odrezak
Kad čovek z bišteki pasa hrani, onda je to objest.
bit, gl. svrš. – biti (Ja ću bit dobar samo me ne drcajte!)
bivat, gl. nesvrš. – stanovati, postajati (Ča oblačina biva veći, to se spravja grji daž.)
bivača, ž. – žena koja nevjenčano živi s mužem (To mu je već druga bivača.)
bivanda, ž. – vino s vodom
Od bivandi samo vesel čovek kanta.
bižnona, ž. prabaka (Naša je bižnona vavek kantala.)
bižnonić, m. (prekononić) – pradjed (Bižnonić bi vavek zakimal.)
bjankarija, ž. – bijelo rublje (Pun boro bjankarije su parićali za nevesticu.)
bjek, blek, m. (Te brageše nisu leh bjek na bjeke.) – zakrpa
bjonda, ž. – plavuša (Moja divojka je bjonda.)
bjondast, prid. – plavokos (Mladić je bjondast i još ricast.)
Ni bedasta samo j’ bjondasta.
bjutavo, prid. – bezukusno (Ova maneštra ti j’ nekako bjutava.)
bjuzgavica, ž. – rastopljeni snijeg (Bjuzgavica j’ viša od postola.)
blagarica, ž. – nasljednica
Kad oženiš blagaricu, oženiš i njiju mater, oca i nonu, još i ku tetu.
blagdan, zapovedani blagdan, m. – praznik, veliki crkveni praznik (npr. Uskrs)
blagdanji, prid. (Nedeja je, obuči blagdanje sviti.) – praznični
blago, s., bogatija ž. – blago, bogatstvo (Oženi vraga radi blaga, blago nestane, vrag ostane.)
Ki ne vaga, nima blaga.
blago, blažino, s. – stoka, životinje, pogrdno za čovjeka nekulturna ponašanja
blagoslov, m. – popodnevna misa (Nisan šla na mašu, ma gren na blagoslov.)
blagoslovit, gl. svrš. – blagosloviti (Nesli smo blagoslovit kiticu uliki.)
blagoslovna voda, ž. – blagoslovljena voda (Blagoslovna voda ti je tu, zlamenaj se!)
blagovat, gl. – objedovati (Lahko j’ blagovat kad je pun stol.)
blanja, ž. – stolarski alat, ali i cjepanica (Hiti semo dve blanji za raspilit. / cjepanice)
blanjat, gl. nesvrš. – blanjati, raditi blanjom, ali i stalno isto govoriti (Majko moja, ona smiron po isten blanja.)
blatan, blatna, prid. – prljav, prljava (Majko moja, ov otrok je smiron blatan.)
blatit, gl. nesvrš. – prljati (Ti ćeš blatit, a jas peren!)
blatnuša, ž. – prljavica (Ki bi š njun šal spat, kad je blatnuša.)
blato, s. – nečistoća (Otresi blato s postol!)
blaze van, pril. – blago vama (Blaze van i vašen kokošan, rekal je Vitorić.)
blažen, pridj. – blaženi (Blaženi otrok, njemu je se dobro.)
blažino, s. – velika životinja (Misleli smo da j’ to mići pas, a videj va ko blažino je zirasal.)
blebetat, gl. nesvrš. – brbljati (Najlagje je blebetat i blebetat, a niš ne delat.)
bled, pridj. – blijed (Ov mali je bled od rojenja.)
bledet, pobledet, gl. nesvrš. – blijediti, izgubiti boju (Od kad nosin ove sviti se su pobledele.)
bledo, pridj. – blijedo (Ča me tako bledo gledaš?)
blesav, pridj. – blesav (Ni blesav, samo je od rojenja takov.)
blešćet, gl. nesvrš. – bliještiti (Blešći mi va oče.)
blet, bleju, gl. nesvrš. – blejati, bleje (Koza bleje, lašna je. Bleje ča je je. / govori gluposti)
blitva, ž. – blitva (Za obed ću blitvu i konpir.)
blizu, pril. – blizu (Pasu ne hodi blizu!)
bližit se, gl. nesvrš. – primicati (Mic po mic bližil se se dokle ju ni taknul.)
bližnji, pridj. – bliski (Bližnji se rod ne ženi, ma se zove va svati.)
blokat, gl. svrš. – zapriječiti (Blokali su njin put pa sad hode okolotorno.)
blušć, m. – vrsta šparoge (Taj otrok van raste kot blušć. / brzo)
bluza, ž. – ženska košulja (Vavek i vekon ima otprtu bluzu pod vraton.)
bluzica, ž. – ženska košuljica (Za tu bluzicu rabe mi mićihne dušice.)
bob, m. – vrsta mahunarki (Ki reče bobu bob a popu pop, ima kuraja.)
bobica, ž. – okrugli plod (Zelenu bobicu javoriki stavi se va pukalnicu.)
bobičica, ž. – sitan bobičasti plod (Poberi samo one škure bobičice od šmriki za va rakiju.)
bobić, pril. – malo, mrvica, trunak (Ćeš bobić kafa?)
bobki, m. – izmet koze ili ovce (Ovo su ti bobki od kozi.)
bobujast, prid. – okrugao (Obrazi su njoj bobujasti.)
bobujica, ž. – kuglica (Nos ima kot bobujicu.)
boca, ž. – staklenka (Va staklenu bocu nalej rakiju, stavi nutra dva cvata rožic od divega maruna. Pusti da stoji mesec dan i imaš lek za reumu. Bolno mesto maži. Za pit je otrovno.)
bocica, ž. – manja staklena boca (Vavek je va bocice nosil gut rakije.)
bocun, m. – opletena staklenka (Ov bocun vina mi šal va ocat. / ukislo vino)
bocunić, m. – mali bocun (Neću ti dat bocun vina, ma ću bocunić.)
boća, ž. – drvena kugla za igru (Saku su nedeju na boće igrali.)
boćar, boćador, m. – igrači na boće (Naš je otac bil dobar boćador.)
boćarda, ž. – vrsta čekića za obradu kamena (V ruke mu ležala boćarda kot da š njun rojen.)
boćarija, ž. – jog za igranje boća (Na joge je vavek veselo.)
boćat, gl. – igrati na boće (Potle maši se šlo boćat.)
boćica, ž. – kuglica (Ove boćice su za krizban.)
bodilo, s. – šilo ili šiljasti predmet poput pletaće igle
Šilo bodilo, po svete hodilo, doma nas ni bilo, pa se najadilo.
bodjata, pridj. – bodljikava (Na granicu su stavili bodjatu žicu.)
bodjasta, pridj. – s bodljama
Divojka j’ kot šipak bodjasta, ma te neće ubost ako samo gledaš.
Bodul, m. – stanovnik otoka, otočanin (Krk…)
Bodulija, ž. – područje otoka Krka
Bodulka, ž. – Krčanka
Bog, m. – Bog (Ni lahko živet kako Bog zapoveda.)
bogatija, ž. – bogatstvo
Na bogatiju saka rit miže.
bogatet se, gl. nesvrš. – bogatiti se (Jeni su siromašeli, drugi se bogateli. Samo se kurbi po noće bogate.)
bogatun, m. – bogataš (tajkun) (Bil je bogatun a škrtav kot sam vrag.)
Bog daj, uzv. – pozdrav (danas se već ne čuje) (Bog daj, kumo! Bog daj, Bog. )
bogomojka, ž. – kukac bogomoljka (Igrali smo se i govorili njoj: Bogomojka, sklopi ruki!)
bogovetni, pridj. – bogovjetni, čitav Božji (dan) (Čekali smo celi bogovetni dan za niš.)
bogovica, ž. – košuljica za novorođenčad (Se bogovice smo naštikali.)
Bog zna, uzv. – tko zna (Samo Bog zna, ki mu j’ otac. / tajnovitost)
boh, uzv. – pozdrav (Boh, kumo, gre ča gre?)
bohtet, nabohtet, gl. nesvrš. – bubriti, nabubriti (Od zimi su mi nabohtela kolena.)
boje, pridj. – bolje (Dobro, boje i najboje ti je da mučiš.)
Boje mrtav pijan leh samo mrtav.
boje, pril. – bolje (Ti to boje umeš storit.)
bojihav, pridj. – boležljiv (Bojihava, bojihava, a va devedesetu gre.)
bok, boki, z boka, m. – bok, bokovi, sa strane (Zibje z boki kot da gre barka.)
bokaporta, bukaporta, ž. – otvor na palubi, u podu (Pazi da ne padeš ako je otprta bukaporta.)
boke, s. – stručak cvijeća (Naberi boke za divojku.)
bokovat se, gl. – gurati se bokovima (Zvončar se mora umet bokovat.)
boksat, zboksat, gl. – boksati, izboriti (se)
Boksal, boksal i… bome zboksal pravicu.
bokun, bokunić, m. – komad, komadić (Bokun mane, bokunić tebe.)
bol, ž. – bolest (Ni se ča delat bedast, vidiš da j’ to bol.)
bolan, pridj. – bolestan (Čovek je na smrt bolan.)
bolnik, m – bolesnik (Bolnik je bolnik, bil muški al ženska.)
Bol grabi, ne gladi.
boldura, bordura, ž. – ukrasna traka, opšav (Stavi borduru na brhan i bit će kot nov.)
boli, bolet, gl. – boli, boljeti (Ne boli te, ne, ma će te bolet ako te prasnen z ovun šibun!)
boležjiv, prid. – boležljiv (Frane j’ bil boležjiv pa ga otac dal Nazoru da ziuči za učitela.)
bolovat, gl. nesvrš. – dugo vremena bolovati (Boloval je zadnjeh desetak let.)
bombula, ž. – plinska boca (Ne stani mu na žuj, aš će splodirat kot bombula.)
bome, čest. – bogme (Bome su ga stisnuli.)
bomića, čest. – bogme (stari izraz, retko se čuje)
bonaca, ž. – mirno more, zavjetrina (Bonaca kot ule se do Cresa.)
bonacat, zbonacat, gl. – smiriti, stišati (More već bonaca, još malo i se će se zbonacat.)
bonkulović, m. – sladokusac
Bonkuloviću su usta za rit takana.
bopki, m. – brabonjci (Pobirali smo suhi bopki i š njimi se na špekuji igrali.)
borac, m. borkinja, ž. – borac, borkinja, sudionici rata
bordižat, gl. nesvrš. – jedriti protiv vjetra (On ti dobro bordiža. / dobro se snalazi)
bor, borić, m. – bor (Ov veli bor moramo poseć da ovi borići imaju sunca i mesta.)
boro, s. – komoda (Va saki škabelin od bora stavi drugo, va jedan mudandice, va drugi konbina, va treti kasići… tako ćeš vavek znat kade je ča.)
borotalko, s. – milovka (Stavi malo borotalka otroku na riticu, viš da mu je sa črjena.)
borša, ž. – torba (Već mi je puna borša verduri.)
boršeta, ž. – malo veća ženska torbica (Zet ću boršetu pak gren sled prošećat.)
boršica, ž. – mala ženska torbica (Majko, ma je lepa ova boršica!)
bos, bosa, pridj. – neobuven, neobuvena (Ti si bos, a ona je bosa.)
bost, gl. nesvrš. – bosti (Sako se jutro mora bost va prst za zmerit cukar va krve.)
botija, ž. – boca flaširana vina (Prnesite nan jenu botiju.)
botra, ž. – krsna kuma (Doma budi aš će prit tvoja a ne moja botra.)
botrinje, s. – krstitke (Nedeju imamo botrinje.)
bova, ž. – plutača (Okrugla j’ kot bova, rodit će malicu.)
božićnjak, prosunac, m. – prosinac (Mesec prosunac ima najlepšo ime.)
božja mana, – sunce i kiša istovremeno (Božja mana, cigani se žene.)
božji, pridj. – božji (Ki je božji tako kasno?)
božji petešić, m. – pupavac (Videj, videj, na umejke je božji petešić.)
bracera, ž. – vrsta jedrenjaka s jednim jedrom (S Krka je krenula bracera.)
bracijolet, m. – narukvica
Ni ti muž bracijolet da ga smiron nosiš sobun.
brada, ž. – brada (Pustil je bradu i ni ga za poznat.)
bradavica, ž. – bradavica (Mat je užala s kiticun praskvi i molitvun znet dece bradavice z ruk.)
bradica, ž. – mala brada (Nosil je bradicu kot Vladimir Nazor.)
bradina, ž. – velika brada, često neuredna (Nosil je neku blatnu bradinu da j’ sen smrdel.)
brageše, ž. mn.- hlače (Brageše se po rite kroje.)
bragešice, ž. mn. – kratke hlače (Teplo je, obuči kratke bragešice.)
bragešine, ž. mn. – duge, derutne hlače (Te su ti bragešine jušto za na strašilo stavit.)
brajda, ž. – sjenica od vinove loze (Nono sedi pod brajdun.)
branac, (dubenac), m. – marun koji sam pada (marun koji se vadi iz žajice)
branat, brankanat, gl. nesvrš. – vući za sobom (Smiron neš brankana za sobun.)
brancin, m. – morska riba lubin (Božo je ćapal dva lepa brancina.)
branda, ž. – viseći krevet (Se kamari su dali turiston, a oni spe na brandah.)
branit, gl. nesvrš. – braniti (Si su šli branit kad je rabilo, a penziju su dobili oni keh ni tokalo.)
brašnat, gl. nesvrš. – teško nositi, vući (Borši je brašnala jeno petsto metar i daje ni mogla.)
brat, m. – brat (Ki ga je? Brat i od mojga brata brat…)
bravo, uzv. – uzvik odobravanja (Bravo, judi, tako rabi!)
brbat, gl. nesvrš. – prebirati, čeprkati, izbirati (Brba po pijate kot da išće zlato.)
brbjat, gl. nesvrš. – brbljati (Lih da njoj je brbjat i brbjat.)
brbjavac, m. – brbljavac (Pazi ča pred njin rečeš aš je brbjavac.)
brbjavica, ž. – brbljavica, pričalica (Brbjavica j’ ona, ne ume mučat.)
brbjiv, pridj. – brbljiv (Brbjiv je, govori kot makina.)
brčak, m. – zvrk (Mala se vrti kot brčak, ne budi njoj vroki.)
brčet, brnčet, gl. nesvrš. – zujati (Brči okol mane. / opsjeda me)
breg, breščić, brežić, m. – brijeg, brdašce (Sel je na vrh brega. Na breščiće je još snega. Vas brežić su pokosili.)
breja, pridj. – bređa
Breja koza ne zdiže rep.
brekuja, ž. – brekinja (Va Jurakoven dolce je rasla najlepja brekuja.)
breme, s. – teret (Sirota, breme sena, breme drv, breme gnoja… saki dan ju toka lih novo breme.)
bremenjak, m. – stablo koje je može ponijeti na ramenu kao breme (Ovo j’ lipić bremenjak. / lipa od bremena)
brenta, brentača, ž. – drvena posuda za nošenje vode ili grožđa (Donesi brentu vodi dokle jas parićan brentaču za grozje.)
brenza, ž. – kočnica
Nima brenzi na zajike.
brenzat, gl. nesvrš. – kočiti (On ti vavek brenza nazgorun.)
brest, m. – brijest (Pod breston su sedeli i povedali.)
brestina, m. – veliki brijest (Veli brestina, očeva starina.)
brevet, m. – plovidbena dozvola
Storil je matrikulu, brevet i otroka, sad more poć.
breza, ž. – breza (Breza je ozelenela, ni već zimi.)
brhan, m. – suknja
Boje bit pod žensken brhanon, leh pod mušken klobukon.
briga, ž. – briga, mar (Baš me briga za te bedastoće.)
brik, m. – jedrenjak s dva jarbola (Otputoval je z onen brikon nekidan.)
brinje, ž. – plod smreke (Naberi malo brinje za va rakiju.)
brinjevica, ž. – rakija kuhana s brinjama (Ovo ti ni sakidajna rakija, nego brinjevica.)
brinjovka, ž. – ptica selica koja se hrani plodovima brinje
brisalo, s. – gumica za brisanje (Čuvaj olofku i brisalo aš niman šoldi za drugo.)
briškula, ž. – kartaška igra
briškulat, gl. – igrati briškulu
brit se, obrit, gl. nesvrš. – brijati se, obrijati (Sako se jutro bril. Obril se nedeju jutro. Nisu se rastavili, ma ga j’ obrila nasuho. / sve mu oduzela)
britva brijatelna, ž. – britva za brijanje (Ima zajičinu kot britva brijatelna.)
britvela, ž. – željezni okov na prozorima, šarka (Na tu poneštru morate stavit nove britveli.)
britvica, ž. – džepni nožić (Va žepe mi j’ vavek britvica.)
brižan, pridj. – jadan, ubog, siromašan (Brižan čovek, vavek je sam. / jadan; Neće on to kupit, on je brižan. / siromašan)
brižnica, ž. – sirotica (Brižnica, da samo znate koliko je prepatila.)
brižnićina, m. – sirotan, siromah (Ni on zločest, ne, samo je brižnićina.)
brk, m. – brk (Ov mačak će lahko omastit brk.)
brki, m. (brčići, brčini) – brci (Brki su mu se duji i duji.)
brknut, gl. svrš. – odbaciti, baciti ovlaš (Brknul je on kamik kega san jas komać zdignul.)
brknjeno, pridj. – odbačeno
Ni žena štraca da ju lih brkneš.
brodet, m. – vrsta jela s ribom (Kad skuhaš brodet, skuhaj i palentu.)
brojit, gl. nesvrš. – brojiti (Tri put je brojila, tri put pogrešila.)
broka, ž. – vrč (Napuni ov vrč z vodun, a ov z vinon.)
brombul, m. – vruća voda s vrijeskom za dezinfekciju bačava prije berbe
brombulat, gl. nesvrš. – zapariti i oprati bačvu vrućim brombulom (Prnesi mi vreska i pera od smokvi da storin bronbul za bačvi bronbulat.)
brontulat, gl. nesvrš. – prigovarati, brundati, gunđati (Ne brontulaj kot stara baba.)
brontulon, m. – brundalo (Naš je nono postal pravi brontulon.)
broskva, ž. – kelj (Za obed stori broskvi na padelu. Zaslužila j’ broskvu na poneštru. / loša djevojka)
broskvica, ž. – mlada broskva (Kupi mi jeno dvajset broskvic kapučinki za posadit.)
broskvina, ž. – stara i tvrda broskva (Ta broskvina je lih za prasci.)
broštulat, gl. nesvrš. – pržiti kavu (Kafe se mora na lahko broštulat.)
broštulin, m. – pržionik (Stavi kafe va broštulin. Zapri taj broštulin. / prestani brbljati)
broštulin za girofu hitat, m. – zidarski alat za nabacivanje posebne smjese napravljene od pijeska, cementa i vapna
brš, m. – crvotočina (Dasku j’ pojil brš. Bože moj, prihaja mi brš va možjeni. / zaboravljam)
bršjan, m. – bršljan (Zarasal bršjan se preko zida. Ćapal se za nju kot bršjan.)
brtoglav, pridj. – nestašan (Mali, ne budi brtoglav aš će delat šiba.)
brtoglavac, m. – prevrtljivac (Saki otrok je brtoglavac.)
brtoldo, m. – nepromišljenac (Brtoldo jedan, ča ne čuješ ča otac govori?)
bruh, m. – kila (Skočil je i dobil bruh.)
brukva, brukvica, ž. – zakovica, vrsta postolarskog čavlića (Na poplat se stave brukvice. Za brod rabe brukvi. Brukvi se brukva, a brukvice zabija.)
brukvat, gl. nesvrš. – nicati, potjerati izdanke (Već su perića zbrukvala.)
brundat, gl. nesvrš. – prigovarati (Ni ti ča brundat, leh storit.)
brus, m. – brus (Kosci su slabo naklepali kosu aš smiron čujen brus.)
brusilnica, ž. – kameno korito u koje je postavljen brus za brušenje (noževa)
brusit, gl. nesvrš. – brusiti (Daj semo noži ću ti ih nabrusit. Brusi zajik po sele / ogovarati)
brže boje, pril. – čim prije (Teči brže boje po duhtora!)
brži, pridj. – brži (Kad će, on je brži od seh.)
bržolica, ž. – goveđa pečenica (Hiti bržolicu va peć.)
bu, uzv. – uzvik kad se nekog želi prestrašiti
bubat, nabubat, gl. nesvrš. – tući, lupati, udarati (Ni koristi otroka ni bubat ni nabubat, nego mu rabi dopovedet.)
bubjasti, pridj. – debeljuškasti (Malica j’ lepa, samo ima sledić previše bubjasti obrazi.)
bubnut, gl. svrš. – udariti nekoga, udariti se o nešto (Bubnul san ga sen gušton. Bubnul san s palcen va kamik.)
bubreh, m. – bubreg (Živeje kot bubreh va loje.)
buč, m. – otvoreno izvorište vode (Na buče smo zlatne ribice lovili.)
bućan, m. – tuđinac, ali ne stranac (Prišli bućani, stirali kućani.)
budi ča, – bilo što (Prnesi mi budi ča.)
budi ki, – bilo tko (Ako pride, će prit. Budi ki.)
budi za ča – budzašto, za bilo što (To će mi rabit budi za ča.)
buf, – zvuk koji označava udarac (Gren, hodin, dimin, gren, hodin, dimin… pa buf va stup.)
bugarit, gl. nesvrš. – pjevati na osobit način (Oni ti ne kantaju, nego bugare.)
buha, ž. – buha (Promenila san slamnicu samo da se rešin teh buh.)
buhanac, m. – ozeblina (Ne stavjaj nogi va peć, ćeš dobit buhanci.)
bujaka, ž. – rijetka smjesa cementa i vode (Ti stori bujaku, a jas ću parićat kamiki za zid.)
bujol, sić, m. – vjedro (Donesi bujol vodi za blago. Zdigni sić vodi z šterni.)
bukaleta, ž. – vrč za vino
Prazna bukaleta ni za stol.
bukin, m. – cigarnik (Ov bukin mi već ne vaja.)
bukva, ž. bukvić, m. – bukva, mlada bukva (Tega je bukvića škoda rovinat aš lepo raste.)
bukvica, ž. – stroga pouka, predika (Očitat će ti bukvicu!)
bula, buli, ž. – taksena marka (Na molbu zatakaj onoliko buli koliko ti reču.)
bulat, gl. svrš. – obilježiti stabla za sječu (Školan na rite bulan. / tragovi šibe)
buletin, m. – ceduljica (Ne hitaj mi buletini preko poneštri.)
bulin, m. – mala boća (Imaju ga za bulina. / sprdaju se oko njega)
bunbak, bumbak, m. – pamuk, vata
Glava mu v oblakeh, rit va bunbake.
bunbon, m. – bombon (Mići je i sladak ov bunbon.)
bunit se, gl. nesvrš. – buniti se (Ni se ča bunit leh stori ča ti reču.)
bunje, s. – ukrasno kamenje (Se okolo su stavili bunje.)
bura, ž. – sjeverac (Bura puše, zapri vrata.)
burica, ž. – okrugla drvena posudica (Va buricu stavi vodu za pit, a va tavijol veži padelu z maneštrun.)
burin, m. – osvježavajući vjetrić s mora
burova voda, ž. – voda za obloge (Burovljeva voda) (Kupi burovu vodu aš si spahnula nogu.)
bus, m. – busen trave, cvijeća (Kada ov bus travi naraste, baš će bit lepo.)
busol, m. – šimšir (Otac je pod busolon storil stol i škanji za sedet.)
busola, ž. – kompas (Zgubil je busolu. / nesnalažljivost)
bušat, gl. nesvrš., obušat, gl. svrš.- ljubiti, izljubiti (Su je obušal i šal.)
bušić, m. – poljubac (Dal mi je bušić.)
bušit, gl. nesvrš. – bušiti (Rekli su da te bušit, ma ne znan koliko duboko.)
bušjiv, pridj. – ima buhe (Ov mačić van je bušjiv.)
bušnut, gl. svrš. – poljubiti (Bušnut će ju pred oltaron.)
bušt, m. – steznik (Divojke ne rabi bušt.)
bušta, ž. – platna vrećica (Va bušte j’ plaća.)
butiga, ž. – dućan, prodavaonica (Teči mi va butigu po malo kunšervi.)
butiga, ž. – rasporak na muškim hlačama (Mimica moja, opet si široka, zašij mu butigu! / oblik kontracepcije)
butiger, m. – prodavač (Dobar butiger zna ča ima i ča j’ prodal.)
butigerica, ž. – prodavačica (Lena butigerica ne more prodat ni da za niš dava.)
butija, buteja, ž. – butelja (Za ženidbu ću otpret najboju butiju.)
butižica, ž. – mala trgovina (To ti je butižica samo od robi.)
buzde, m. – budala, budaletina
On je i hluzde i buzde. (lutalica i budala)