ča, zamj. – što (Ča biš otel?)
čabar, čabrić, m. – posuda za kiseljenje
Čabrić repi, puna rit. (nema gladi)
čagod, – bilo što (Stavi čagod va padelu. / skuhaj bilo što)
čakavica, ž. – čakavština (Čakavica je najstareji hrvaski zajik.)
čam, ž. – lagana glavobolja (Va glave mi neka čam, još od čera mi ni boje.)
čamaž, čamži, m. – stjenica
Va kuće ni čamaž ni šenac. (siromaštvo)
čamet, čamit, gl. – čamiti, nejasna bol (Glava mi čami. Smiron zešen da taj čam gre van, ma niš.)
čarat, gl. – šarati (Ne čaraj nego piši!)
čas, m. – trenutak (Ni čas za poć na pir.)
časan, počasan, pridj. – spor
Počasnega j’ najboje po smrt poslat.
čaval, m – čavao
Ćutin se kot čaval, smiron me po glave tuču.
čela, čelica, ž. – pčela (Ni čel, ni meda.)
čelar, m. – pčelar (Saki čelar čuva svoje čeli.)
čep, čepić, m. – zatvarač, mali čep (Za šparat zaprli su čepić, a teče njin na veli čep.)
čeper, m. – krpelj (Ćapala san se materi kot čeper.)
čepet, gl. – čučati (Ni ča čepet, nego teć i storit.)
čepnut, gl. – čučnuti (Ta vaša mala je kot kokoš počepujka. / pogrdan izraz, radodajka)
čera, pril. – jučer
Čera j’ bilo čera, danas je danas, a za jutra će Bog sprovidet.
čerašnji, pridj. – jučerašnji (Još se ni pojil čerašnji kruh.)
čerini, m. – male voštane šibice (Drveni fuminanti zamenili su čerini.)
česa, česagod, – čega, ponešto (Česagod se ćapa, se zasere. / nesposobnjaković)
česan, m. – češnjak (Čuvaj ti mane od nohti, jas ću tebe od devet boli.)
češaj, m. – češalj, ali i vrsta stonoge (Češaj ti ni za modu, lego za potrebu.)
češat se, gl. – grepsti se (Češi se kade srbi.)
četrnajst, br. – četrnaest (Mala, četrnajst ti je let, više nisi otrok, a još ni divojka.)
četrtak, m. – četvrtak (Ni saku šetimanu Veli četrtak. / skromnost)
čič, m. – slanutak (Ni maneštri bez čiča.)
čičić, m. – mrvičak (Stavi čičić špeha va maneštru.)
čičok, m – slatki krumpir (Naribaj čičok, merlin i tikvicu, stavi na ule da pusti dušu, dodaj pest riži i podlevaj dokle ne omehnu. To j’ rižot bez mesa.)
čigov, čigovo, zamj. – čiji, čije
Ni važno čigov je zajik veći, leh ki ume š njin više reć.
čin, – čim (Čin Ive pride, gremo kopat.)
činčok, m. – podignuta kosa (Oplela se na činčok.)
činet se, gl. – praviti se (Činel se da me ne vidi.)
čin prej, čin čin prej, – što prije, čim prije (Čin čin prej mi to stori aš mi kot za smrt rabi./ velika hitnja)
čiprija, ž. – šminka (Ni bilo čiprije pa smo usnice mazale s črjenun hartun, onun ča ju danaska zovu krep papir.)
čiraj, m. – čir (Čiraj na ruke, čiraj na noge, čiraj na rite, ma nikako da njoj pride čiraj na zajike.)
čirišpanj, m. – pečatni vosak (Ne bi mučala ni da njoj s čirišpanjon usta zapečatiš.)
Čista sreda, ž. – Pepelnica (Zvanić, ni važno je Čista sreda al blatan petak, leh to da si i danas pijan.)
čišpa, ž. – šljiva
Adamova jabučica i Evina čišpa za greh jušto dosta.
čitalnica, ž. – čitaonica (Čitalnica je va Kastve otprta 1866. leta)
čitovat, pridj. – bez tjelesne mane
Zdrav, mlad i čitovat ne more bit siromah.
čiveri, ž.mn. – nosila za teret (Marija ti čiveri beči potroši. / rastrošnost)
čmariti, gl. – pustiti jelo na peći da polako krčka i hlapi (Namesto na tanac, doma se čmarila i ostala stara frajla.)
čofujika, ž. – ostatak grozda
Slaja čofujika o Martinje, leh grozdić o Mihoje.
čofutat, gl., raščofutan, pridj. (Doma j’ prišla sa raščofutana kot da su ju štrigi natezale.) – razbarušiti, razbarušen
čopat, gl. – zobati (Tići su nan počopali pol grozja.)
čopit, gl. – ugristi
Kaška te čopi za nogu, čovek za srce.
čopnut, gl. – uzeti nečega samo malo prstima (Niš ni pojila, lih je malo čopnula s prsti.)
čovek, m. – čovjek (Čovek je od besed.i / častan; On ti je čudo od čoveka. /izniman; On je čovek i po, pravi čovečina. / ima vrhunske kvalitete)
črčak, m. – cvrčak (Črče črčki su noć na borićeh.)
črči, gl. – cvrči (Meso ti črči, podlej z vodun.)
črepi, m. – kuhinjsko posuđe (Pun škaf blatneh črepi, a nimaju s česa jist.)
črepnja, ž. – glinena posuda za pečenje kruha na ognjištu (Spekla san kruh spod črepnji.)
črešnja, ž. – trešnja (Ki z gospodun črešnje zobje, mu repi ostanu.)
Črjenkapica, ž. – Crvenkapica (Čitala mala Črjenkapicu.)
črjeno, pridj. – crveno (Črjen je kot rak. / sram; Ka lepa divojka, črjena kot jabuka. / zdravlje)
črjenica, ž. – zemlja crvenica (Ova je črjenica najboja za konpir sadit.)
črna marica, ž. (Ivica poveda vic. Pride Črna Marica i otpeja Ivicu.) – policijsko vozilo
črnica, ž. – vrsta debele tamne trešnje (Črnice ovo leto nisu urodile.)
črni grabar, m. – vrsta graba, crnograb (Trdo drevo črni grabar.)
črnika, ž. – crnika, česmina, primorski zimzeleni hrast (Črnika raste pul mora.)
Črnikovica, ž. – kupalište u Voloskom (Na Črnikovicu su hodila gospoda, nan je bil dobar i Preluk.)
črnit, počrnit, gl. – crniti, pocrniti (Nebo se počelo črnit, daž će. Začrnilo se zgor Učki.)
črnjavka, črnjafka, ž. – modrica
Samo črnjafku na srcen ni videt.
črna, črno, pridj. – crna, crno. (I črna krava belo mleko dava; Po noće je saka krava črna.)
črnilo, s. – tinta (Ni više vreme od pera i črnila.)
črška, gl. – loše pisati (Črška, črška, ma nikako da pošne pisat. / slab prvoškolac)
črv, m. – crv (Ni veli vrag nać črva va jabuke, ma nać pol črva ni gušt.)
črvivo, pridj. – crvljivo (Te su črešnje se črvive.)
čuda, – mnogo (Ako ti ne rabi čuda, imaš se. Za malo se ne gleda, za čuda ne poveda.)
čudesa, s. – čudo (Ni nebesa bez čudesa.)
čuf, čufić, m. – ukrasni visuljak (Z bareti njoj visi čuf. Pun njoj je brhan čufić.)
čufica, ž. – kukmica, čuperak (Za sreću rabi ćapat Kairosa za čuficu.)
čun, m. – rubni kamen uz cestu, čunj (Saki mu j’ čun počivalo. / spora osoba)
čupkat, gl. – lagano čupkati prstima (Raskubi tu vunu, ne čupkaj!)
čuvat, gl. – čuvati, bdjeti (Mrtvega se svojni su noć čuvalo.)
čvrknut, pridj. – malo pomjeriti pameću
Ni bedast samo j’ malo čvrknut.