ča, zamj. – što (Ča biš otel?)

čabar, čabrić, m. – posuda za kiseljenje

Čabrić repi, puna rit. (nema gladi)

čagod, – bilo što (Stavi čagod va padelu. / skuhaj bilo što)

čakavica, ž. – čakavština (Čakavica je najstareji hrvaski zajik.)

čam, ž. – lagana glavobolja (Va glave mi neka čam, još od čera mi ni boje.)

čamaž, čamži, m. – stjenica

Va kuće ni čamaž ni šenac. (siromaštvo)

čamet, čamit, gl. – čamiti, nejasna bol (Glava mi čami. Smiron zešen da taj čam gre van, ma niš.)

čarat, gl. – šarati (Ne čaraj nego piši!)

čas, m. – trenutak (Ni čas za poć na pir.)

časan, počasan, pridj. – spor

Počasnega j’ najboje po smrt poslat.

čaval, m – čavao

Ćutin se kot čaval, smiron me po glave tuču.

čela, čelica, ž. – pčela (Ni čel, ni meda.)

čelar, m. – pčelar (Saki čelar čuva svoje čeli.)

čep, čepić, m. – zatvarač, mali čep (Za šparat zaprli su čepić, a teče njin na veli čep.)

čeper, m. – krpelj (Ćapala san se materi kot čeper.)

čepet, gl. – čučati (Ni ča čepet, nego teć i storit.)

čepnut, gl. – čučnuti (Ta vaša mala je kot kokoš počepujka. / pogrdan izraz, radodajka)

čera, pril. – jučer

Čera j’ bilo čera, danas je danas, a za jutra će Bog sprovidet.

čerašnji, pridj. – jučerašnji (Još se ni pojil čerašnji kruh.)

čerini, m. – male voštane šibice (Drveni fuminanti zamenili su čerini.)

česa, česagod, – čega, ponešto (Česagod se ćapa, se zasere. / nesposobnjaković)

česan, m. – češnjak (Čuvaj ti mane od nohti, jas ću tebe od devet boli.)

češaj, m. – češalj, ali i vrsta stonoge (Češaj ti ni za modu, lego za potrebu.)

češat se, gl. – grepsti se (Češi se kade srbi.)

četrnajst, br. – četrnaest (Mala, četrnajst ti je let, više nisi otrok, a još ni divojka.)

četrtak, m. – četvrtak (Ni saku šetimanu Veli četrtak. / skromnost)

čič, m. – slanutak (Ni maneštri bez čiča.)

čičić, m. – mrvičak (Stavi čičić špeha va maneštru.)

čičok, m – slatki krumpir (Naribaj čičok, merlin i tikvicu, stavi na ule da pusti dušu, dodaj pest riži i podlevaj dokle ne omehnu. To j’ rižot bez mesa.)

čigov, čigovo, zamj. – čiji, čije

Ni važno čigov je zajik veći, leh ki ume š njin više reć.

čin, – čim (Čin Ive pride, gremo kopat.)

činčok, m. – podignuta kosa (Oplela se na činčok.)

činet se, gl. – praviti se (Činel se da me ne vidi.)

čin prej, čin čin prej, – što prije, čim prije (Čin čin prej mi to stori aš mi kot za smrt rabi./ velika hitnja)

čiprija, ž. – šminka (Ni bilo čiprije pa smo usnice mazale s črjenun hartun, onun ča ju danaska zovu krep papir.)

čiraj, m. – čir (Čiraj na ruke, čiraj na noge, čiraj na rite, ma nikako da njoj pride čiraj na zajike.)

čirišpanj, m. – pečatni vosak (Ne bi mučala ni da njoj s čirišpanjon usta zapečatiš.)

Čista sreda, ž. – Pepelnica (Zvanić, ni važno je Čista sreda al blatan petak, leh to da si i danas pijan.)

čišpa, ž. – šljiva

Adamova jabučica i Evina čišpa za greh jušto dosta.

čitalnica, ž. – čitaonica (Čitalnica je va Kastve otprta 1866. leta)

čitovat, pridj. – bez tjelesne mane

Zdrav, mlad i čitovat ne more bit siromah.

čiveri, ž.mn. – nosila za teret (Marija ti čiveri beči potroši. / rastrošnost)

čmariti, gl. – pustiti jelo na peći da polako krčka i hlapi (Namesto na tanac, doma se čmarila i ostala stara frajla.)

čofujika, ž. – ostatak grozda

Slaja čofujika o Martinje, leh grozdić o Mihoje.

čofutat, gl., raščofutan, pridj. (Doma j’ prišla sa raščofutana kot da su ju štrigi natezale.) – razbarušiti, razbarušen

čopat, gl. – zobati (Tići su nan počopali pol grozja.)

čopit, gl. – ugristi

Kaška te čopi za nogu, čovek za srce.

čopnut, gl. – uzeti nečega samo malo prstima (Niš ni pojila, lih je malo čopnula s prsti.)

čovek, m. – čovjek (Čovek je od besed.i / častan; On ti je čudo od čoveka. /izniman; On je čovek i po, pravi čovečina. / ima vrhunske kvalitete)

črčak, m. – cvrčak (Črče črčki su noć na borićeh.)

črči, gl. – cvrči (Meso ti črči, podlej z vodun.)

črepi, m. – kuhinjsko posuđe (Pun škaf blatneh črepi, a nimaju s česa jist.)

črepnja, ž. – glinena posuda za pečenje kruha na ognjištu (Spekla san kruh spod črepnji.)

črešnja, ž. – trešnja (Ki z gospodun črešnje zobje, mu repi ostanu.)

Črjenkapica, ž. – Crvenkapica (Čitala mala Črjenkapicu.)

črjeno, pridj. – crveno (Črjen je kot rak. / sram; Ka lepa divojka, črjena kot jabuka. / zdravlje)

črjenica, ž. – zemlja crvenica (Ova je črjenica najboja za konpir sadit.)

črna marica, ž. (Ivica poveda vic. Pride Črna Marica i otpeja Ivicu.) – policijsko vozilo

črnica, ž. – vrsta debele tamne trešnje (Črnice ovo leto nisu urodile.)

črni grabar, m. – vrsta graba, crnograb (Trdo drevo črni grabar.)

črnika, ž. – crnika, česmina, primorski zimzeleni hrast (Črnika raste pul mora.)

Črnikovica, ž. – kupalište u Voloskom (Na Črnikovicu su hodila gospoda, nan je bil dobar i Preluk.)

črnit, počrnit, gl. – crniti, pocrniti (Nebo se počelo črnit, daž će. Začrnilo se zgor Učki.)

črnjavka, črnjafka, ž. – modrica

Samo črnjafku na srcen ni videt.

črna, črno, pridj. – crna, crno. (I črna krava belo mleko dava; Po noće je saka krava črna.)

črnilo, s. – tinta (Ni više vreme od pera i črnila.)

črška, gl. – loše pisati (Črška, črška, ma nikako da pošne pisat. / slab prvoškolac)

črv, m. – crv (Ni veli vrag nać črva va jabuke, ma nać pol črva ni gušt.)

črvivo, pridj. – crvljivo (Te su črešnje se črvive.)

čuda, – mnogo (Ako ti ne rabi čuda, imaš se. Za malo se ne gleda, za čuda ne poveda.)

čudesa, s. – čudo (Ni nebesa bez čudesa.)

čuf, čufić, m. – ukrasni visuljak (Z bareti njoj visi čuf. Pun njoj je brhan čufić.)

čufica, ž. – kukmica, čuperak (Za sreću rabi ćapat Kairosa za čuficu.)

čun, m. – rubni kamen uz cestu, čunj (Saki mu j’ čun počivalo. / spora osoba)

čupkat, gl. – lagano čupkati prstima (Raskubi tu vunu, ne čupkaj!)

čuvat, gl. – čuvati, bdjeti (Mrtvega se svojni su noć čuvalo.)

čvrknut, pridj. – malo pomjeriti pameću

Ni bedast samo j’ malo čvrknut.