labor, m. – stupica, zamka (Stavili smo labor, valda će se neš i ćapat.)

lačan, lašni, pridj. – gladan, gladni

Lačan bi jil, a ne naslišal.

Sit lašnemu ne veruje.

ladonja, ž. – koprivić (Sedi pod ladonju i počini.)

ladron, m. – pipa (Po grozdiće šeće ladron.)

ladvica, ž. – ševa (Ladvica kanta.)

lagak, pridj. – lagan (Ov otrok je lagak kot pero.)

lagaman, lagamanić, m. – lavor, umivaonik (Kupit ću novi lagaman.)

lagat, gl. nesvrš. – lagati (Ni lahko reć istinu, ma ni lagat ne ume saki.)

laginja, ž. – lagodnost

Ne veruj onemu ki plače, a živeje na laginje.

lagje, pril. – lakše (Lagje je plakat, nego delat.)

lagnjica, ž. – ugarak

Jeložija je kot lagnjica spod popela.

lahko, pril. – lako

Lahko j’ zet, ako j’ ča.

lajat, gl. nesvrš. – lajati, ali i govoriti gluposti, lupetati (Pas laje zaspraven, a čovek laje bedastoće.)

lajav, pridj. – govorljiv (Bože moj, kako je lajav ov otrok.)

lajavac, m. – brbljavac ali i svadljivac (Tega lajavca ni jena ženska nae more nadlajat.)

lajavica, lajavičina, ž. – brbljavica (Lajavica je, ma je dobrega srca.)

lakat, m. – lakat, dio ruke (Ni mi ni do lahta.)

lakirat, gl. nesvrš. – lakirati (Moramo lakirat poneštri i vrata.)

lakom, pridj. – lakom (On je lakom pa mu ne daj preveć aš će ga trbuh bolet.)

lakomac, m. – pohlepna osoba (Čin vidi pijat va njin se zbudi lakomac.)

lakomica, ž. – pohlepnica (Lakomica lakoma!)

lakomija, ž. – lakomost (Lakomija ni dobra i nima leka.)

laloka, ž. – čeljust (Od velega govora već me laloki bole.)

lamarin, m. – limeni pleh (Ne tuči tega otroka, ni mu rit od lamarina.)

lamentat se, lementat se, gl. – tužiti se (Ni se ča lamentat, nego prignut i storit.)

lamice, ž.mn. – zaštitna pločica za cipele (Lojzić je lamice stavjal na prsti i peti postola.)

lampa, lanpa, ž. – svjetiljka (Ova lanpa dobro gori i dava lepu svetlobu.)

lampadina, ž. – žarulja (Stavite novu lampadinu, ova je zgorela.)

lancun, lancunić, m. – plahta, plahtica (Ni više lancuni od konopji kot ča ih je imela moja sekrva.)

landica, ž. – kriška (Zami landicu kruha i pršuta.)

landrat, gl. nesvrš. – skitati (Voli landrat od sela do sela.)

landravac, m. – skitnica, lutalica (On ti je rojeni landravac.)

lane, pril. – prošle godine (Sako lane boje.)

lanta, ž. – prozorsko krilo (Na lantu ćemo stavit novo staklo.)

lanterna, ž. – svjetionik (Lanterna dela po su noć.)

lanjski, pridj. – prošlogodišnji, lanjski (To nan je još lanjski pršut.)

lapiš, m. – olovka (Otrok se rodi s lapišon v rite. /sve zapamti)

larma, ž. – galama (Va oštarije je neka larma.)

larmat, gl. nesvrš. – galamiti, vikati (Ki je to prišal semo larmat?)

lastit se, gl. nesvrš. – ulizivati se, umiljavati se (Ov se mačak voli lastit.)

lastivac, m. – laskavac (Naš je Franić veli lastivac.)

lastivica, ž. – ženska ulizica (Lastivica dobije se ča će.)

lašćata, pridj. – bliješteća (Hartu lašćatu smo spravjali i va nju orehi zamotali za krizban.)

lašći se, gl. nesvrš. – sjaji se, blista, svjetluca (Nebo se lašći od sunca.)

lašno leto, – gladna godina

Lašno leto dura duje od sitega.

laštik, m. – lastik (Promeni laštik na teh bragešah.)

laštičić, m. – uski tanki lastik (Stavi laštičić na brhančić pa će njoj lepo stat.)

laštra, ž. – prozorsko krilo (Vetar je razbil staklo na novoj laštre.)

lata, latica, ž. – lim, limena kantica (Va veloj late je pitura, a va latice lak.)

laterničar, m. – limar (On je tako dobar laterničar da mu ni para.)

lavandin, m. – umivaonik (Stavili smo va banj novi lavandin.)

laz, m. – uski prolaz u ogradi (Zapri laz kad pasaš da ne gre blago vanka.)

lazajna palica, ž. – valjak za tijesto (Još ga zovu takalo, takalica, takalnica na Halubju, lazajnica na Grobniku, takajač u Zvoneći, rastakač u Istri…)

lazanje, ž.mn. – rezanci (Prvi put san storila domaće lazanji.)

lazanjat, gl. nesvrš. – brbljati bez veze (Marija ti voli lazanjat.)

lazno, pril. – imati ili nemati vremena (Iman lazno za pomoć ti, ma niman lazno za ćakulu.)

laž, ž. – laž (Laž da ima kratke nogi.)

lažjiv, pridj. – lažljiv (Niš ne veruj aš je lažjiv.)

lažjivac, m. – lažljivac (Nikad nisan videla većega lažjivca.)

lažjivica, lažjivičina, ž. – lažljivica (Vražja lažjivica, ne znan od kega je roda!)

le – ipak, napokon (Ala, le le pa će storit.)

lečit se, gl. nesvrš. – liječiti se (Čovek se mora lečit, ni se ča zapustit.)

leć, gl. svrš. – legnuti (Neću leć dokle deca ne zaspu.)

ledina, ž. – neskopana lijeha (Od kad ni oca se je ledina.)

ledit se, gl. nesvrš. – lediti (Vane je počelo ledit.)

legitimacija, ž. – osobna iskaznica (Legitimacija ti vredi najmanje pet let.)

legitimirat, gl. svrš. – provjeriti (Na granice te te legitimirat.)

leh, lego, vez. – nego (Ne gren va kino leh ću čitat.)

leha, lešica, ž. – njiva, njivica (Na lehe ćemo posadit kapulu, a ova mi je lešica za radić.)

lej, gl. – ulij (Lej, lej, ne šparaj.)

lej, lejić, m. – lijevak, mali lijevak (Stavi veli lej na bačvu. Natoči bocu rakije ma zami mići lejić.)

lek, m. lekarija, ž. – lijek (Čovek je sam sebe najboji duhtor, a zdrava hrana najboja lekarija.)

lemozina, ž. – milodar, milostinja (Zami dva šolda za lemozinu.)

lempeh, m. – lagana lepršava haljina (Ča si obukla taj lempeh?)

lempehat, gl. – lepršati ali i lutati (Od jutra do škura lempeha po sele.)

lemunada, ž. – limunada (Čekaj ću ti ocedit jedan lemuncin i storit lemunadu.)

lemuncin, gl. – limun (Obraz mu j’ kot lemuncin, to j’ sigurno jetika.)

len, pridj. – lijen (Ni lep ni pametan, a još je i len.)

lenit se, gl. nesvrš. – lijeniti se (Skoči malo, ne leni se toliko.)

lenobija, lenobarija, ž. – lijenost (Lenobija je bol ku ni jedan duhtor ne zleči. Mimica Jurakova je užala reć: Lenobarija ti oče pokrila.)

lenuh, m. – lijenčina (On je najveći lenuh va sele.)

lenuša, ž. – lijena žena (Brižna kuća ku lenuša čisti.)

lep, lepji, najlepji, pridj. – lijep, ljepši, najljepši (Dokle ti prebiraš ki je lep, lepji i najlepji, one te ti seh pobrat, a ti ćeš zet ča ostane!)

lepeta, lepetat, gl. – maše krilima, luta po selu (Pilići već lepetaju s krejuti. Po cel dan lepeta po sele.)

lepilo, s. – ljepilo (Kupila san ti novo lepilo za školu.)

lepit, gl. nesvrš. – lijepiti (Od teplini mi se lepe sviti za telo.)

lepi tekac, m. – pozamašan dio (O, već smo storili lepi tekac puta.)

lepo mu se piše, – fraza ima dvostruko značenje: Finil je školu i sad mu se lepo piše. /lijepa budućnost; Finil je va pržun i sad mu se lepo piše. / loši dani)

lepota, ž. – ljepota ( Lepota mu oče pokrila.)

lepotan, m. – lijep muškarac (Od kad je zagledala tega lepotana, si drugi su niš.)

leprh, m. – jedan zamah krilima (Stori leprh dva, ma još ne leti.)

leprina, ž. – veprina (Ruscus aculeatus) (Pešćica leprini, par šparug i dva-tri jaja, jušto dosti za večeru.)

Leprinac, m. – Veprinac (Leprinac je beli grad.)

lepota, ž. – ljepota (Lepota ni vavek zvani.)

lepuh, m. – čičak (Ako pada daž s peron od lepuha pokriješ glavu.)

lesa, ž. – drveni okvir zapleten tankim prutićima lijeske ili trstike, služi za sušenje smokava na suncu, vrata za zatvaranje prolaza u vrt…

lesak , m.- lijeska (Lesak cvate, pun je cindrići, bit će i olešnjaki.)

lesica, ž. – lisica (Pametna j’ mala kako lesica. / mudra; Zasrala j’ lesica sa dupja. / zamjeriti se svima)

lestovica, ž. – lastavica (Lestovice su i ovo leto storile njazlo na našoj kuće. Subotu se oženila, nedeju kot lestovica plehuta po kuće.)

lešica, ž. – mala lijeha (Na lešice ću poset radić.)

lešo, pridj. – kuhano (Najviše volin kušćić mesa na lešo.)

let i let – godinama (Već let i let hodin na mašu.)

letet, gl. nesvrš. odletet, gl. svrš. ziletet, gl. svrš. – letjeti, odletjeti, izletjeti (

let, lejen, nalejen, zilejen, gl. svrš. – uliti, ulijevam, nalijevam, izlijevam (Pazi kako ćeš let va bocun! Ča lejen, lejen. Kad nalejen do punega, to je to. Pol zilejen, pol popijen, kako kad.)

leto, s. – ljeto ali i godina (Čeka nas teplo leto. Ovo leto je bilo sušno.)

letrika, ž. – struja (Letrika neš miga, bit će da j’ negdere strel hitila.)

leva, ž. – novačenje (Naš je Milić šal na levu.)

levant, m. – vjetar s istoka, istočnjak (Levant je vetar ki puše sa ishoda, znaš onu: Popuhnul je tihi vetar, tihi vetar sa Levanta…)

levat, gl. nesvrš. – lijevati (Daž leva celu šetemanu.)

ležat, gl.nesvrš. – ležati (Od jutra leži na ponjavice i skuca.)

ležišće, s. – ležište (Podrži mi malo ovu vidu da ju namestin va ležišće.)

libar, m. – knjiga (Saki te libar pur neš navadi.)

liberat se, gl. – osloboditi se (Finila je škola, sad se liberal velega dela.)

libero, pril. – slobodno (Sad si libero celo zapolne.)

lice, s. – obraz (Ima lice kot Majčica Božja.)

lifrat, gl. – poslati (Lifrat te ga oni vaje s kuće aš je niškoristi.)

liferant, m. – opskrbljivač (Dela v Reke kot liferant.)

lih, – samo, jedino to (Lih još to da storin pak gremo.)

liho, lišo, pridj. – glatko (Ovo je drevo liho kot da ga j’ neki lihal.)

lihat, gl. – ravnati, gladiti (Liha, liha, ma neće pasat lišo.)

liko, s. – unutrašnji dio lipove kore za vezivanje (Olupi koru z mladega lipića i znami liko za ruži vezat ako nimaš žukvi.)

likuf, m. – svečanost na kraju obavljenog posla (Delo j’ storeno, sad storite likuf.)

lila, pridj. – ljubičasto (Baš bin volela jenu lila maju.)

lima, ž. limica, ž. – turpija, turpijica (To mi je nova lima.)

limar, m. – limar, bravar (Dobar limar zna ča treba storit.)

limat, gl. nesrvš. – turpijati, trljati prljavo mjesto, uporno nastaviti (To grezo ću zlimat i bit će kot novo. Tu robu već uru limaš, mora da j’ čista. Marija reče Rajkotu: Samo limaj po toj ceste naprvo.)

lindra, ž. – vijenac krova, okapnica (Storili su tako lepu lindru, još malo pa j’ i kuća finjena.)

lipa, ž. – lipa, vrsta bjelogoričnog stabla (Ovu su lipu zasadili pred tristo let i pod njun sedeli.)

lipica, ž. – cvijet lipe (nabrali smo fanj lipice za čaj ove zimi.)

lipić, m. – mlada lipa u rano proljeće (Storite deca pisak od lipića, aš je sladak.)

list, m. – pismo (Prijeli smo list z Meriki.)

lišat, gl. nesvrš. – baciti karte u igri (Lišaj asa!)

lišjera, lušijera, ž. – praonica rublja, radionica (Prnesi mi robu z lišjeri da ju stavin sušit. Čekaj. Ću ti zajeno nabrusit nož, samo da gren va lušijeru.)

lištra, ž. – popis, spis (Na toj lištre ti se piše.)

litanija, ž. – molitva (Pepica je znala se litanije napamet.)

litra, ž. – mjera za tekućinu (Kapac je popit celu litru vina.)

litrat, m. – fotografija (Jedini litrat od noni je zgorel va rate.)

litratat se, gl. nesrvš. – fotografirati se (Svojni se judi nisu litratali leh za velu potrebu.)

livel, m. – zidarski alat, libela (Bez livela ni dritega zida.)

livelat, zlivelat, gl. nesvrš. – poravnati (To prvo moraš zlivelat pa ozidat.)

livit se, gl. nesvrš. – umiljavati

Danas se livi, jutra će nohti pokazat.

lizat, gl. nesvrš. – lizati (Dve ure će lizat to jelato.)

logor, m. – privremeno prebivalište (Va gore su storili logor.)

lohnit, gl. – juriti, jurcati (Za saken brhanon lohni. Ki po noće lohni, po dane drohni./ drijema)

loj, m. – masnoća u tkivu (Kako od tega storit gulaš kad je pol loja.)

lojenica, ž. – svijeća izrađena od loja (Ča bi reć da j’ najprej gorela lojanica, a sad ste zapalili noćarić?)

lokarin, m. – ptica pjevica (Kako lepo kanta ov lokarin.)

lokarda, ž. – skuša (Kupila san kilo lokardi aš su bile friške i lepe.)

lokat, gl. nesvrš. – halapljivo piti (On ne ume pit, nego lokat.)

lokilo, s. – pijančevanje (Su plaću potroši va lokilo.)

lokot, m. – katanac (Na baguje je držal lokot, ma sejeno su tati storili svojo.)

lokva, ž. lokvica, ž. – voda koja se zadrži u udubljenju zemlje (Ova nan je lokva fanj puti blago spasila.)

lomit, gl. nesvrš. – lomiti, prekidati (Hodi mi nalomit malo prašća za oganj.)

lomnica, ž. – hrpa sijena (Storite lomnicu prej dažja.)

lonac, lončić, lončina, m. – posuda za kuhanje, mali i veliki lonac (Lonac je za juhu, lončić za kafe, a va lončine kuhamo fažol.)

lonbul, m. – biftek (Retko se pul bekara najde lombul.)

loncoplet, m. – čovjek koji žicom oplete lonce da dulje traju (Još je tu i tamo ki loncoplet.)

Lončarija, ž. – predio grada Kastva gdje su se, vjerojatno nekad, prodavali lončarski proizvodi

Lontošnja nedeja, ž. – zadnja nedjelja pred Pustom

lonza, ž. – meso uz hrbat (Od kusa dobre lonzi moren storit juhu i gulaš.)

lopata, ž. – alatka za prenošenje sipkog materijala (Hiti mi dve lopati mela va ovu škuju.)

lopatica, ž. – mala lopata, ramena kost, svinjska plećka (Otrok se igra z lopaticun. Ova je lopatica jušto lepo suha pa ćemo ju spravit za Vazan.)

loš, huji, najhuji, pridj. – loš, gori, najgori (Ni loš, ni huji, nego najhuji va sele.)

lošo, loše, pridj. – slabo (To je lošo storeno. Loše ti se piše.)

lot, m. – uteg ali i lutrija (Z jene strani stavi meso, z druge lot. Kad dobiješ na lote, ćemo nazdravit.)

lotat, gl. – lemiti (Danas već niki ne lota padeli.)

lotar, m. – čovjek koji lota lonce (Stari Dalo je bil dobar lotar.)

lovilo, s. igra na teć – dječja igra lovice (Ćemo se igrat na lovilo?)

lovit, gl. nesvrš. – loviti, hvatati (Ki će prvi lovit?)

lovrata, ž. – orada (Ne znan kako mi se poneslo da ćapan lovratu.)

loža, ž. – natkriveni prostor, trijem, u srednjem vijeku služi kao sudnica (Vaje do Loži bil je pržun.)

ložit, gl. svrš. – paliti vatru (Ćemo al ne ložit oganj?)

Lucijina, ž. – blagdan sv. Lucije (13. prosinca), zaštitnica vida

lućika, ž. – vrsta salate, loćika (Lućika je lepo zelena, još dva dana i bit će prvi taj.)

lučinski mesec, smokvenjak, m. – listopad (Po sv. Luke je bil lučinski mesec, a po ten ča su se suhe smokvi navrezale na špažić z javorikun se nekude zval i smekvenjak.)

lug, m. – pepeo za pranje rublja (Ni saki popel za lug dobar.)

lugar, m. – šumar (Drevo se ne more seć dokle ga lugar ne bula.)

lugarsko, pridj. – lugarsko (Pusti to, to je lugarsko delo!)

luk, m. – luk (Ovo ti je vazmeni luk.)

lukić, m. – gljiva (Lukići rabi dobro poznat.)

lukno, s. – crkveno davanje (Svojni se crekve davalo lukno.)

lumber, m. – plod lovorike (Naberi lumbera za pukalnicu.)

lumin, m. – kandilo, žižak (Lumin ćuri, nalejte malo ula!)

luna, ž. – mjesec (Samo u frazi: ćapala ga luna. / pomahnitao čovjek)

lunbrela, lumbrela, ž. – kišobran (Zgubila san novu lunbrelu.)

lun(m)brelaro, m. – kišobranar (Lumbrelaro mi promenil dva fišbanja i sad iman novu lunbrelu.)

lunbrelin, m. – suncobran (Gospa ne gre na sunce bez lunbrelina.)

lupat, gl. nesvrš. – lupati, udarati ( Ne lupaj s tun knjigun aš ni tvoja.)

lupit, gl. svrš. – udariti (Pazi ča delaš, aš ću te lupit po rite!)

lupit, gl. nesvrš. – skidati koru ili ukrasni papirić (Olupi bananu. Olupi bunbon, ne jij ga s hartun.)

luši, lušo, pridj. – luksuzni, luksuzno (Oni su ti navajni na lušo.)

lušijat, gl. nesvrš. – prati rublje u vodi s pepelom (Samo se bela roba lušija.)

luštar, luštro, pridj. – sjajno (Dobro j’ očistila, viš da j’ se luštro.)

luštrat, gl. nesvrš. poluštrat, gl. svrš.- laštiti, očistiti (Hodi pred vrata i poluštraj ti postoli kako trebe.)

luštrin, m. – dugi zlatni lančić (Veli luštrin se tri put moral oplest okol vrata.)

luzarij, m. – večernja misa (Večeraska je luzarij.)